Danas ćemo analizirati horoskop jedne meni veoma drage osobe.

Upoznali smo se na nekoj neformalnoj večeri kod zajedničkih prijatelja. Iako je po godinama tu negde između mojih sinova razgovarao je sa mnom ozbiljnošću mojih vršnjaka. Bio je dobar sagovornik, elokventan, neposredan. Teme su se nizale jedna za drugom, od poslovnih, preko političkih pa do najintimnijih, porodičnih. Znala sam da je nedavno izgubio majku za koju je bio veoma vezan i videla da se još uvek nije pomirio sa tim gubitkom.

 

Na pomen da se bavim astrologijom živnuo je:“Možete li mi uraditi natalnu kartu?“

Naravno da sam je uradila i to vrlo brzo! No, nikako nismo mogli uskladiti obaveze za nešto neposrednije tumačenje pa smo se dogovorili da se čujemo preko skajpa.

 

Pred vama je njegova natalna karta

Danas ćemo analizirati horoskop jedne meni veoma drage osobe

 

Naizgled nepomirljiva kombinacija Sunca u Devici i podznaka Vodolije stvara snažnu ličnost, pokretljivu, elastičnu, protivrečnu, ali i osobu koja želi da se dopadne.

Unutrašnji život intenzivan, spreman na novotarije i eksperimente svake vrste.

Devica ovde sprečava osobu da u potpunosti ne izgubi vezu sa realnošću i odluta u haos. U sedmoj kući stelijum ličnih planeta te ukazuje na potrebu da mu partneri u najširem smislu reči budu sjajne, samouverene osobe u simbolici Lava. Planete u sedmoj kući su ono što osobi nedostaje u prvoj tj.ono za čim traga u sebi kroz druge osobe. Čezne za srodnom dušom koja bi trebala da bude čulna, strasna, primećena…Za takvu osobu nedostaje mu hrabrosti, ima jaku misaonu i psihološku sumnju koja često blokira akciju. U ljubavi sebe ne ceni dovoljno…

Konjukcija Jupitera i Ascendenta ukazuje na to da je osoba pod zaštitom. „Anđeo na ramenu“ naziv je ovog položaja Jupitera. Pri tome retrogradan, sugeriše da će zaštita anđela biti potrebna više puta u životu.

 

Ovde zastajem u analizi. Ne želim da vas zamaram pojedninačnim značenjem planeta u znaku, aspekata i sl.

Pišem samo ono što se u kombinaciji svih (mnogobrojnih) faktora kristališe kao lično i važeće samo za ovu osobu.

 

Sloboda je vrhovni ideal kome teži, energija za kojom traga i mentalno i fizički. Biti slobodan za njega znači biti besmrtan – ravan bogovima. Izbegava situacije koje predstavljaju ograničenje i sputavaju je. Želi život pun zadovoljstva. Taj i takav život je moguć ukoliko se odvaži da raskine vezu s prošlošću, ograničenu na vezu sa jednim od roditelja, gotovo sam sigurna s ocem. Od oca dolazi neki primarni bol s kojim on već dugo živi, to je rana koja ne zaceljuje i koju on projektuje na svoj partnerski život. Majka, koja mu je davala oslonac i najveću sreću, bila je impulsivna i previše ga štitila. Niti koje su ga povezivale s majkom još uvek postoje i teško se miri tim gubitkom. Možda bi ga putovanja ispunila te bi tako konačno doživeo sreću, jer njegova sreća jeste daleko od kuće, na najudaljenijim mestima, u nepoznatim predelima. I to bi mu dalo taj neprocenjivo vredan osećaj slobode.

Prilikom odrastanja razvio je sposobnost da bude neprestano svestan toga šta drugi misle. Iako zna da će protraćiti život ukoliko se bezuslovno trudi da udovolji drugima, ne može se uvek tome odupreti.

 

Svestan sopstvenih ograničenja žudi za slobodom u svojoj proirodnoj dualnosti. Kada je prisiljen da traži prihvatanje ili odobravanje drugih, ne može biti u potpunosti iskren  i to ga čini neslobodnim.

Za njega život ima smisla samo ako se diše punim plućima, a za to nekada nema uslova ili hrabrosti. Ako se drzne da sebe stavi u centar svog života vrlo brzo biva zbunjen, neodlučan kuda da krene…

Izuzetno znatiželjan, žudi za mogućnošću da isproba sve u životu…

U osnovi, ova osoba zrači radošću, samim svojim prisustvom usrećuje, nije čudo da ima dosta uspeha u poslu kojim se bavi, ljudi ga vole, dolaze zbog njega…Živi za svoj posao, živi kroz njega. DJ u jednom velikom klubu, ima prijatelje među estradnim umetnicima. Pored njega se svi osećaju vredni msvog postojanja.

A da li je on srećan?

Njegova sreća je u traženju, traženju sebe, traženju smisla života ili jednostavno u traženju iluzije.

Srećan je kada prepozna svoj udeo u sreći drugih.  U tome (naravno)  preteruje pa taj vid potrage za ličnom srećom kroz druge kod njega stvara mentalnu obavezu, napor koji poništava spontanost i u konačnom njega iscrpljuje.

 

Mnogo je impulsa koji su kod ove osobe izazivali duševno i fizičko iscrpljenje. Skrhan bolom zbog iznenadnog gubitka majke koja mu je bila najsvetliji lik u celom životu doveli su do pogoršanja bolesti imuniteta koju je imao od  16-te  godine. Preminuo  je tiho, u smiraj dana, u bolnici, u najužem krugu porodice.

 

Toga jutra na mom telefonu osvanula je poruka: “Moraćemo da odložimo susret, imam neizbežne obaveze!”

Znala sam da se njegova duša otputila u daleke nepoznate predele, da je konačno upoznala slobodu za kakvom je žudeo i uronila u svetlost  besmrtnosti.

Оставите одговор